Teheran

Teheran

Pomalo Sile, odmah u glavu, to je opasan put, nemoj mi odmah sutra neki mailovi, ovo ono… pa jučer smo spomenuli Teheran.
Idem na fucu pa bacim zent jer vidim da ima tog putopisa, ono… vidio sam neku tamo transazijsku željeznicu, a malo transibirska? Ono, garci pa vidim, ali sam za u nekoj realnoj budućnosti, Perzija, Darije I, II, III, Homeini, nadmorska visina taj đir i to… ali obavezno majice na Ahmadinedžada… da nas ne skrate za glavu ako pomisle da smo Ameri…

ILI

carokannobavezno baciti neku partiju šaha na njihovom glavnom trgu u čast zemlji izumutelju te igre i odmah prva partija Caro Kann obrana od crnog, dakle domaćica, ali bez pardona, C6, D5 u glavu, nema, zatvoreno, ko im jebe mater, šta sicilijana? Nema, to kad budemo u Italiji, ovdje samo Caro Kann i ne jebemo, samo rokamo, ekipa se skupi oko nas na trgu ako bude lijepo vrijeme i ono dajte dečki neku novinu, a mi samo to, rokamo.. ni ne igramo partiju do kraja nego samo otvaramo i tko im jebe mater, nek se misle, si mi izmislio to? Jesam. Onda otvaram. Bok. Pristavi janje i ne kenjaj… Tako napravimo prvi dan i izletimo na vijestima TV Persia ili kako već kao neki turisti koji samo rokaju Karo kahn cijeli dan i onda nakon otvaranja cijeli dan nema problema što se tiče skraćivanja glave. Odmah Iranska domovnica i svečani prijem kod Ahmadinedžada te posjet grobu od Homeinija nakon meze.

To je moj plan… Ima tko bolji?

Komentiraj