Budimpešta kažeš, ne čini se loše, ustvari super izgleda sve to šta si napisala.
Ne znam, čuj tada mi majka ima rođendan (mislim nije da se ubija od slavlja, ali biti će neki kolači bar ako ništa drugo, a kolač je uvijek slađi kada je neka prigoda nego kada ga jedeš u utorak u osam ujutro dok žuriš na posao, zar ne ?), dobro nije mi neki razlog, ali opet u veljači ću imati dosta posla kako stvari kreću (opet nije da radim vikendom, ali zamor materijala i to), dobro mogao bi i to nekako, neznam ide mi i taj rodjendan sada (mogao bih otići brdo puta u tu Peštu za taj iznos, tako da nije ni to neki razlog), mislim ima dosta tih minusa kako vidiš i sama.
Da, trebao bih malo i odmoriti od tih svih silnih osvajača, pa sad smo bili u Istanbulu, prije koju godinu u Beču, pa isto u Njemačkoj (četrdeset i prva), jučer sam stigao iz Bosne (dobro oni nisu nikad nikog osvojili, ali možda i oni hoće ako budem stalno dolazio, ma jesu i oni su se malo proširili na Hrvatske i Srpske zemlje za vrijeme vladavine Tvrtka II, neki i dan danas sanjaju veliku Bosnu tamo, mislim to je Bosna u granicama AVNOJ-a, e sad koliko je to veliko, ali ajde, a ne ovako podijeljena na čudne oblike).
Kad smo se vratili iz Istanbula bila je neka priča da bi trebali u Rim malo skočiti ili do Pariza (opet naši osvajači kroz povijest), daj neka me netko više pozove u neznam, Bjelorusiju, ne u Rusiju nego u Bjelorusiju, tako neku nevažnu zemlju u svakom pogledu, ono totalna ubernebitnost (koja nema ništa važno i kada dodjem tamo da sjednem u restoran ili kafić, ma može i klupica u parku i da jednostavno budem tamo, kada me pitaju jesi bio, ja kažem, ha čuj, a bio sam.
I, kako je? Ma super zemlja, nema ništa i sve ok. Ljudi? Ni oni nemaju ništa. Znači bilo ti super? Nego šta. Mislim na onu vrstu putovanja da kada se vratim ne moram skupljati nikakve utiske, kužiš, jer tko će sad i to, kao skupljanje utisaka, nema utisaka i gotovo, kakvi utisci, nema ništa. Imaš kakav utisak? Nemam. Ti? Niti ja. E super, ajmo na kavu i gotovo, šta tu sad neki utisci. Ne želim nikakve utiske niti utiskivanja, si bio, jesam, kako je bilo, ne super, nego ono kao, a ok, ćeš ići ponovo, neću, nikad, baš nikad. Tako da sugovornik samo može reći, a ok neću ni ja onda. Znači podsvjesno sugovorniku ne nabijaš prešu sa onim, bilo je super, moraš ići i to jer je čovjek onda lud i remetiš mu koncept za ubuduće i mora to nekako staviti u svoj raspored, nego ono hladno, kao ono jutro gospodnje na kolinju kod kuma (sjekira ??? kad nema više metaka, zvekni me tupom stranom srećo…, šta još? držanje svinje svezane za eksplodirani reaktor u Fukushimi?), ma ono ok ti je zemlja, ako još i pušiš u tom trenutku izgovaranja tada pri kraju rečenice bacaš cigaru koliko god da je ima još i gasiš je vrhom prstiju gledajući u pod, nakon toga ga pitaš za ženu i djecu (nije bitno da li ima djecu i ženu uopće), to se mora pitati u tom trenutku, ako kaže da nema ništa od navedenog ne priznaješ odmah da nisi znao, ne,ne, nego ga jednostavno pitaš pa šta ti se ne javljaju od kad si otišao onako pijan onu večer sa onom dronfuljom?
I naravno oči ti se povećavaju, a njemu smanjuju, tebi glava prema naprijed, njemu u nazad, on te gleda, ti njega gledaš i čudiš se, on ti kaže da nije nikad imao djecu niti ženu, a ti odmah pitaš, aaa to ti ono brat bio? Ako on kaže da nema brata kreneš dalje po familiji dokle god ide, onda zakopčaš kaput ako je slučajno zima i odeš, kao, vidimo se. Eto tako treba, znači ostaviš čovjeka kako si ga i našao sa istim uvjerenjima i konceptima. Dobro nakon ovog bi mogao stvarno misliti da ima ženu i djecu (lagana shizofrenija).
Jedino je Vensla spomenuo neki Amsterdam usput (e oni nisu nikad htjeli ništa od nas, pametan narod, napredan u svakom pogledu, nikad krize nisu vidjeli, vidjeli ljudi šta se desilo svakome tko je došao i na tuđim greškama učili, svaka čast Nizozemci, ni dan danas nas ne žele, tako i treba, pusti me brate više da popijem pivu na miru, šta me osvajaš koji kurac stalno, moram stalno piti neki espresso između tih osvajanja i bježati iz birca na pola cigare, šta si Bjelorus pa ti dosadno ili šta? Mani me se čovječe s tim pogledom osvajačkim, pusti me da gledam okvir od slike u bircu i dobro…).
Uglavnom tako, govorim ti još mi samo treba da odem u Peštu pa da ih obiđem sve redom kao što su i oni nas obišli svaki po redu u povjesti.
Ne, ne, neka oni sada nama dodju, sad smo u NATO-u, dodji, dodji, neću ti ja ništa, ali ću te reći tati… Tata mi spava, nemoj da ga moram buditi zbog tebe…
Eto, hvala na ponuđenom odgovoru, ali ipak nije taj, da si ponudila sve odgovore koji ti padnu na pamet ne bi se mogao odlučiti ni za jedan nego sam ovako približno objasnio svoju situaciju što se tiče Pešte. Ipak, hvala na pozivu i vidim da nema Trokija gore u popisu. Šta je on kao zicer da neće ići ili šta?
Ja sam ga stavio gore pa neka čovjek odluči, nadam se da nije problem. Troki ovo bi stvarno mogao posjetiti, ne znam, vidi. A ako si već bio pa ti se ne da, znam gdje sigurno nisi bio… Mogli bi tamo for fun malo ako me kužiš, ti si ovako više čovjek od klupice u parku kao i ja pa razmisli, pa javi… šta misliš, mislim, ono, da se razmisliti o tome… Totalna nirvana od zemlje… Ono, pitanje kada stignemo na par dana; Šta ćemo sutra? Pa ovdje nema sutra čovječe… Nikakva budućnost… Samo pluskvamperfekti oko mene…
P.S.
A možda se i predomislim uz par gemišta, vidjeti ću… Jutro je uvijek pametnije od večeri… U ovom slučaju htjeo bih otupjeti naglo do jutra i vratiti se u koliku toliku normalu do navečer jer imam nogomet pa da me ne biraju u ekipu gdje su glupi, nego u onu gdje su pravi fudbaleri…