Ovo sam već gledao, mislim koncert. Jako, moram reći, alternativa Europi i svemu što ona predstavlja. Stvar bolje zvuči kada se pjeva tik poslije guta šljivovice, šljiva ti daje taj dodatni touch što se tiče samog šmeka i cimanja glavom dok stvar izvodiš. Usput, mogu se dodavati i još neki elementi mimike dok pjevaš istu:
- biseksualno namigivanje ( za one koji ne znaju to je namigivanje svemu i svakome bez obzira na spol, izgled i njegovu ulogu na određenoj fešti ), dakako, moram navesti da postoji i ekstremni oblik biseksualnog namigivanja, a to je kada određena persona nakon par litara šljive počne namigivati i predmetima koji se nalaze u određenom trenutku oko njega kao recimo čašama, tacnama, ili samom sebi dok se gleda u ogledalo ( ali ne namigiju sebi nego ogledalu kao predmetu). Još nije zabilježen slučaj u svijetu da se počne namigivati i pojavama ( znači imamo bića, stvari i pojave u hrvatskom jeziku ), taj se slučaj još željno iščekuje od širokog auditorija i nije još sasvim jasno na šta bi to točno trebalo izgledati, ali eto… čeka se
- mahanje konobarici, uz veoma glasan ton dozivanja iste, uvijek istom rukom jer je ona druga ruka uvijek po pravilu zauzeta sa beštekom, čašom, češanjem po bulji, grljenjem osobe do sebe, stavljanjem dnevnice na harmoniku ili uglavnom drženjem čačkalice
- dok se stvar pjeva obavezno je prisiljavanje drugih persona oko sebe na ispijanje cuge iako više ne mogu piti jednostavnim kucanjem čašama ( mora se paziti da se nitko ne izostavi i slučajno malo predahne ), stalno treba imati na oko ako netko ne pije jer bi mu mogle misli odlutati na nešto drugo i onda ne bi sudjelovao u lomu 100% tako da ga treba odmah vratiti na početni pravac sa par kucanja naizmjenično sa svima naizmjence i nakon toga ga ostaviti da se sam snađe kako i šta dalje na fešti ( postupak ponoviti par puta ako se persona odupire vraćanju na pravi put i želi glas razuma )
To su samo par smjernica za početnike i ako se budete pridržavali ovoga biti će dovoljno za pomak od amaterskog cuganja, ali za pravi profesionalizam su potrebne godine iskustva, određena genetika i nadasve velika želja za šmekom.
Moj prijedlog za vježbanje ovih gore navedenih pokreta i ponašanja bi bio hit od svima znanog doajena Republike Srpske, dakle gospodina Bore Drljače i predložio bi njegovu pjesmu “Pješke idem iz grada”. Uz tu se pjesmu mogu izvesti većina od pokreta navedenih gore u tekstu.
Za one napredne nudim alternativu ( čemu? Šokre? ), a to bi bili Braća Begić (apsolutni kraljevi bosanske posavine i posavaca u inostranstvu).
Preporučam njihov opus i u sljedećem obraćanju bi mogao navesti pokrete koji bi išli uz većinu njihovih pjesama.
Toliko za sada, živjeli!
P.S.
Moje je osobno mišljenje da se na nakoj fešti od te Braće Begić može najprije očekivati namigivanje pojavama, ali ostavljam Vam na osobnu prosudbu kada pogledate njihove spotove i pjesme da sami zaključite jer ako pričamo o alternativi mislim da su ova dvojica alternativa svemu što se ikad zvalo glazbom.
Ispravite me ako sam u krivu, ali mislim da bi prosječni državljanin Hrvatske rađe išao na operaciju preponske kile svaki tjedan nego to slušao svaki dan.
Koliko sam zaključio mislim da im nisu instrumenti raštimani nego jednostavno nešto ne štima u tim njihovim pjesmama ili da bolje kažem glavama, ako su to uopće glave normalnih glasača na izborima jer mislim da im se može matematički točno izmjeriti volumen glave pomoću formule V = jedan brid glave na treću što kod normalne osobe nije slučaj jer je ipak malo nepravilnog oblika i za to bi već trebali primjeniti neki integral što je već prihvatljivo, kulturno i daje nam barem neki odmak od takve vrste persona koja je nadasve sve većoj modernizaciji i plastičnim operacijama preživjela i preživljava na samom rubu čovječanstva.