Btw. usput dok sam gledao mail od Trokija dobijam još i ovaj mail… Tko, šta,kako i zašto? Nemam pojma šta je. Kome je toliko živo i zašto? Po meni neka spaljenost generalna… Ne znam možda vi kužite…
Kao ono utorak popodne… Ma, mogli bi ta ekipa iz HUP-a (ja mislio hrvatska udruga poslodavaca opet nešto levati) kao poslati “ovo” šta god to bilo na par mailova slučajnim odabirom…
Ok, ne , ne, ovo je više ooooookej. Kako baš meni…?
Kužiš, kao na godišnjem sam, a od jutra neke kombinacije: neke ponude za „neke“ šljake koje treba napraviti odmah, a koje će se raditi tek u desetom mjesecu, pa čuvaj malog od brata, dodjem doma, obavim sprovod, odem na sok od jabuke (dupli) jer nema kave (marš u HAZU) kuži to imam kafić, a nema kave (dobrooooo…) šta si sam protiv svih i na radnom mjestu (mislim, to nije ni za napusti objekat), idem kasnije na nogomet (jbg. doručak šampiona i to…) na kavi neka spika oko ćevapa (Željo 1 i Željo 2 čudo, banjalučki ne valja, idemo u Marun…) luuuud… Odem doma maznem čudo musaku i odem vidjeti mail od Trokija…
Vidim mail od Trokija i stiže….. On stiže… Nema… Dolazi… Frende nitko te ne pita hoćeš ili nećeš… Nema… Oni ga šalju … HUP-ovci… HUUUUUPOOOOVCIIII brate slatki!
Tko ti dao pravo da mi se obratiš sa takvim izričajem i tom tematikom u sred tjedna… Htjeli smo demokraciju… Evo ti je… Zani sve što te sljeduje plus mail od HUP-ovaca…HUP-ovci…
Kao oni su ugroženi… Hrvati u Hrvatskoj… I šalju mailove (btw. imaju vremena za takve radnje) u utorak popodne… Kužiš frende tko te pita jesi li ugrožen? Idem na nogomet i na godišnjem sam… Totalno me češe me za to što se osjećaš ugrožen u utorak popodne. Moram im poslati mail sa upitom da mi objasne detaljno stanje uma i tijela kada se nalaziš u toj ugroženosti kako je oni nazivaju.
To ti je ono… dosadno mi je , šta sad… ne radim jer sam neradnik… imam vremena na pretek… a šta mi ostaje… nisam valjda ja kriv za to… oni su… oooooooooooniiiiiiiiiii…
Ugrožavaju me… i kreće muzika iz filma Noć vještica… nana nana nana nana… Svi me ugrožavaju, gdje god pogledam svi ok, a ja ugrožen… lud…
Naravno od te brije tokom nekoliko mjeseci ili godina dolazi se do psihičkog stanja alternativno medicinski zvano „šokre“ kratica za šokiranje organizma koje remeti emancipiranost ( pojavljuje se u više oblika ), ovaj malo rjeđe jer je ipak ekipa ugrožena u svojoj državi… ma mislim… daj odi na janje negdje i sve ok… šta si šokre?… ali baš dijagnoza…na pismeno…
Recimo, jedan od dijelova maila:
Povadimo i spalimo, dakle, po hrvatstvo, po hrvatsku državnost, po hrvatski narod, to kancerogoeno korijenje u korijenu, uništimo njemu istovrsno sjeme, kojim je dosad tako obilato rađalo, a usadimo namjesto svega toga sebe i svoje potomstvo.
To kancerogeno korijenje u korijenu.
Btw. volio bi da mi neka od silnih profa u ekipi objasni ima li ova rečenica smisla ili je moram pogledati kroz dno prazne boce rakije kad je ispijem (na tašte…).
Možda i ima, nisam toliko stručan, hm… izgleda kao da ima, a opet, mislim da bi uskličnik bio sasvim ok na kraju da se kao to sve naglasi,prodre do srednjeg uha i poremeti mi centar za ravnotežu te me izbaci iz letargijskog stanja jednog mirnog utorka kojeg znam prakticirati kada sam na godišnjem u kolovozu.
Naravno na kraju: šta reći, koju poruku poslati i kome? Eto toliko od mene jednog divnog utorka ljeta gospodnjeg dvije i dvanaeste kada su Fikija kontaktirali HUP-ovci.
Ostajte mi lijepi, pametni i neugroženi kao Ja…